Govor sjećanja povodom 77.obljetnice garevačke tragedije

U ime udruge UPH Garevac45 sjećanje na žrtve Burića štale Pero Bajić otvara riječima:

“Dobar dan svima, najsrdačnije pozdravljam sve prisutne u ime Udruge UPH Garevac45, udruge koja, kako svi već znadete, njeguje uspomenu na žrtve Burića štale i zajedno s sestrinskom udrugom FOGS obilježava i održava ovo grobište ovdje , njihovo stratište i ujedno posljednje počivalište .

Zapravo svi mi danas ovdje okupljeni smo ta udruga, jedna obitelj, i oni koji su prije nas ovdje dolazili i oni koji nisu mogli doći a u mislima su s nama, svi smo mi jedna obitelj, obitelj Garevac45, obitelj potomaka naših dragih predaka, tragičnih žrtava  Drugog svjetskog rata i poraća.

Danas smo se ovdje okupili da ih se spomenemo, da odamo počast, da komemoriramo 77. godišnjicu od najtragičnijeg događaja u povijesti Garevca   i cijelog ovog kraja.
Komemorativni govori se uglavnom pišu da se ne bi rekla koja riječ manje ili više, ali istina se može reći i običnim usmenim riječima:

Jučer je u Vlaškoj Maloj održana zajednička komemoracija za sve žrtve Odžačkog i Podvučjačkog kraja u Drugom svjetskom ratu i poraću pod nazivom ‘DANI SJEĆANJA 2022’. ‘Dani sjećanja’ traju od 25.svibnja i završavaju 29.svibnja u Garevcu, gdje će se održati i sveta misa zadušnica za žrtve iz Burića štale. Program sjećanja su organizirali Glavno vijeće Hrvatskog narodnog sabora BiH –  Odjel za Drugi svjetski rat i poraće, Hrvatsko kulturno društvo Napredak iz Odžaka, podružnica Župe Doborskog dekanata i MZ Posavska Mahala.
U Odžačkoj ratnoj epopeji bilo je oko 3.500 izgubljenih mladih života i njihova imena se nalaze na spomen pločama u Spomen-parku u Posavskoj Mahali, koja se prije zvala Vlaška Mala.
U toj epopeji sudjelovala je i garevačka bojna s preko 250 branitelja a pri kraju pridružio im se još toliki broj branitelja iz drugih susjednih sela. Branili su najčešće napadanu liniju obrane Odžaka na potezu Srnava-Lugovi-lijeva obala rijeke Bosne.
Unatoč tomu, njihova imena ne nalaze se na spomenutim pločama  u Spomen-parku u Posavskoj Mahali.
Ona se nalaze na ploči u spomen kapeli Burića štala u Garevcu. No, kosti naših predaka nalaze se ovdje gdje stojimo, ispod naših nogu, gotovo četiri puna autobusa izmasakriranih ljudi, naših najmilijih.
Ovo mjesto ovdje je kontinuirano, stalno obilježavano počev od 1945. kada su ga obilježavale naše bake, majke i sestre, onako krijomice jer se za njihovo grobno mjesto nije smjelo znati. Tadašnje komemoracije izgledale su drukčije. Bilo je to vrijeme stradanja i plakanja a danas je vrijeme sjećanja i slikanja.
Onda se komemoriralo plačem, jecajima, nabrajanjima, molitvama i rukama uprtim prema nebu koje je i samo plakalo zajedno s našim majkama.
Nakon promjena vlasti ovu komemoraciju na grobištu na Majdanu preuzeo je Župni ured Garevac a posebnu ulogu i zaslugu u tomu ima naš pokojni župnika Filip. I mi nastavljamo s tom tradicijom prenoseći je na koljena iza nas.

Prvu službenu komemoraciju i to povodom okrugle 75.obljetnice, Udruga je na ovom mjestu održala prije dvije godine, 26.svibnja 2020.g.
U tom komemorativnom govoru, između ostalog, izgovorena su imena svih ubijenih. Obuhvatio sam povijesni, politički i ideološki kontekst događanja pa to ne bih ponavljao nego bih vas zamolio da sada u minuti ili dvije šutnje zamislimo ono najbitnije, njihove zadnje, sudbonosne trenutke života,  njihov križni put od Burića štale do ovog mjesta ovdje, u Čolušića (Bajića ) šumama.

U toj tamnoj noći 25.na 26.svibnja egzekutori prozivaju prvih 70-tak žrtava, vezuju im ruke na leđa žicom, ubacuju u kamion i još dodatno vezuju lancima za noge. Kamion dolazi do Stanušića ledine i skreće desno prema Bajama. Kada su dovezeni na ovo stratište tu ih je čekala velika iskopana raka i dželati spremni za izvršenje likvidacija.
Grobu su pristupali pojedinačno , dovedeni na rub rake morali su kleknuti sagnuvši glavu da dželatima olakšaju posao.”

(Govornik zatim vadi iz mape ilustrativnu  fotografiju otvorene grobnice s razbacanim tjelesima a dželat naslonjen na kramp odmara od napornog posla, razbijanja ljudskih glava, potresno)

“Isti postupak je ponovljen i naredne noći, 26. na 27.svibnja a završio je misterioznom olujom iz vedra neba, u narodu poznate kao ‘plač neba’. Nakon toga događaja dvije preostale iskopane jame ostale su prazne a svirepa smaknuća su nastavljena na obalama dviju rijeka.
Eto i s ovim bih završio , a sada izmolimo pokoj vječni dušama naših milih i nezaboravljenih. Neka im je vječna slava i hvala.
———————-
Govor predsjednika udruge UPH Garevac45 snimio i objavio Petar Šerić, osnivač udruge ‘Garevac u srcu’.