Komemoracija žrtava Burića štale

Garevac , 26.svibnja, 2024. / Komemoracija žrtava Burića štale
—————–
Evo nastavljamo s ‘Danima sjećanja’, jučer u Posavskoj Mahali a danas u Garevcu.
—————–
– Dragi ovdje okupljeni narode, malo nas je ovdje ! ( razlog je protokol ); – dragi potomci i obitelji garevačkih mučenika stradalih na ovom i drugim mjestima ; – poštovani visoki uzvanici i gosti ;
– voljeni svećenici i redovnici ;

sve vas srdačno pozdravljam u ime ovdje domaćina, udruge UPH GAREVAC45, i svima zahvaljujem na dolasku na ovo sveto mjesto , mjesto mučeničkog stradanja naših očeva u poraću 1945.
Mjesto je ovo gdje je ” nebo plakalo a zemlja disala” kako su nam pričale naše bake i majke !

Posebno pozdravljam još živuće sinove i kćeri, poratnu siročad, koji su među nama.
Posebno zahvaljujem na dolasku visokim državnim i županijskim dužnosnicima !
S nama je predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora BiH, gospodin Dragan Čović ,
Poseban pozdrav i našoj eurozastupnici gospođi Željani Zovko.
Poštovana gospodo, visoki uzvanici, raduje nas vaš dolazak u Garevac i prvi put na ovo grobište ovdje !
Lijepo je saznanje da nismo zaboravljeni ni mi s ovu stranu Rijeke.

Danas je tužan dan za Garevac. Najtužniji je ovo dan u godini, i jučer i danas i naredni dani do kraja ovog tužnog mjeseca.
Na jučerašnji i današnji dan , točnije na današnju i jučerašnju noć, prije 79 godina, dogodio se ovdje stravičan zločin, zapravo najveća tragedija u povijesti Garevca !…i ne samo Garevca, nego i cijelog ovog našeg posavskog kraja s ovu stranu Rijeke, dogodila se – Burića štala.

Ovdje gdje mi stojimo, pod našim nogama, nalazi se masovna grobnica , kosti naših predaka, naših očeva, djedova, stričeva, braće – naših najmilijih, jednom riječju – naših očeva .

Mjesto je ovo užasnog zločina, zato danas hodočastimo ovo mjesto, i našim hrabrim precima odajemo počast i iskazujemo zahvalnost ! …..Jer ovdje su protekli potoci krvi naših najmilijih i rijeka suza naših majki i baka !

Ova tragedija se prenosila s koljena na koljeno kao noćna mora, kao zakopana trauma, duboko se utisnula u kolektivnu svijest Garevca i Hrvata ovog kraja, tako da je ostavila otvorenu ranu na tijelu Garevca.
Mi tu ranu liječimo hodočasteći ovo mjesto, paleći svijeće, moleći se i žalujući. Ipak, da bi potpuno zaliječili tu ranu, moramo njihovo mjesto stradanja dostojanstveno obilježiti, onako kako to oni i zaslužuju. Time im želimo reći :

Mi pazimo na vas, nismo vas zaboravili, počivajte u miru!”

Moramo čuvati memoriju našeg mučeništva i mučenika. Stoga je i osnovana Komisija za Hrvatski žrtvoslov a povodom poziva Ivana Pavla II svim narodima da popišu svoje mučenike , pa tako i mi.
Inače, ta zlokobna1945.godina , kod nas se u narodu naziva i “45.” , poznata je kao godina najvećih zločina u cijeloj povijesti čovječanstva, i to u kategoriji zarobljenih vojnika i civila. Ti poratni zločini događali su se u cijeloj Evropi od Bjelorusije i Poljske do Slovenije i Hrvatske, pa i po cijelom svijetu. Nažalost, nisu zaobišli ni naš kraj.

Te tragične 1945.godine, nakon završetka Drugog svjetskog rata , u Burića štali zatočeni su i mučeni naši očevi i braća.
Njihov jedini grijeh je što su branili svoj dom i svoju obitelj !

Tadašnji totalitarni komunistički režim, boljševičko-staljinističkog tipa, oduzeo je našim očevima “obećanu slobodu”…..i ne samo to, nego i sva ljudska prava zagarantirana svim Međunarodnim Konvencijama o ljuskim pravima i pravima ratnih zarobljenika.

Osim spomenute “obećane slobode”, oduzeto im je i :

1. pravo na pravično suđenje , ili bilo kakvo suđenje ;
Umjesto toga su u “gluvo doba noći” odvedeni u nepoznatom pravcu , na ovo stratište ovdje.

2. zatim, oduzeto im je pravo na dostojanstvenu smrt ;
Svi znademo kako izgleda mirna i nenasilna smrt ali njihova smrt je bila sve samo ne mirna i nenasilna.

Obzirom da je ovo Dan sjećanja, prisjetit ćemo se tih njihovih muka u posljednjim satima i minutama života pa ću kratko uprizoriti kako je izgledala ta njihova smrt.
Tada je ovaj krajolik ovdje izgledao sasvim drukčije . Ovdje je bila visoka hrastova šuma, do nje brezova šuma-brezik, zatim lijevo grabova šuma -grabik, do nje cerova šuma- cerik koje su zajedno činile šume Majdan ili Poljičke šume. Tu je bio i dugi drvored lipa kroz Majdan, zvan lipik .
Te noći užasa, 50-ak metara odavde na rub šume, dovezao ih je kamion prekriven ceradom, naši očevi i braća izbacivani su na tlo nogu okovanih lancima i ruku i ramena vezanih žicom straga, dovođeni su dva po dva na rub jame, zapravo rova dimenzija 3,5m x 8m, morali su kleknuti , zatim, slijedila je naredba: “sagni glavu !” …da bi krvniku bilo lakše razbiti im lobanju udarcom malja, sjekire ili krampa. Tako su poluživi padali u ovu raku. I tako dvije noći. Ovo je mjesto gdje je ubijen Garevac ! Ovdje je 139 masakriranih mladića i muževa od ukupno 573 ubijenih (prema arhivu Županijskog ureda Modriča).
……………………
Sada predlažem da u minuti tišine zamislimo taj njihov križni put i muku u posljednjim trenutcima života………………………………………Počivali u miru !

3. Zatim, oduzeto im je pravo na vjerski pokop, i na kraju,
4. oduzeto im je pravo na grob.

Mi našim precima ne možemo naravno povratiti ta oduzeta prava, ali možemo im vratiti pravo na grob, i to nam je dužnost i obveza !

Danas evo živimo u slobodnoj i demokratskoj državi u kojoj se poštuju sva ljudska prava pa tako i pravo na grob.
U tom smislu, gospodine predsjedniče Glavnog vijeća, očekujemo Vašu punu potporu !
A što se toga tiče , Garevac nema zapreka u tom smislu, nema protivnika, nema neprijatelja. Najveći neprijatelj Garevca je……..zaborav .
Ako zaboravimo ova sveta mjesta, nestat će i Garevca !
Nadamo se da do toga neće doći, jer dok živi uspomena, živjet će i Garevac!
I s tim bih završio , s porukom da ne zaboravljajući tragičnu prošlost, gledamo u mirniju budućnost !
Neka našim današnjim naraštajima njihova žrtva i ovo mjesto ovdje bude duhovna inspiracija za njihove buduće životne odluke i usmjerenja.

Hvala vam na pozornosti .
Sada idemo na radni ručak u Župni ured.

(UPH Garevac45 ,
Pero Bajić, predsjednik)